Prijavi se preko RSS-a RSS Feed
Magazin sa uzvičnikom

FORMULA JE VOLJA: Obrazovanje u BiH

FORMULA JE VOLJA je serija članaka u kojoj će redakcija SmashMagazin-a ukazati na razne probleme na našim prostorima, ali za razliku od mnogih pokušaće i dati prijedloge za rješavanje istih.

Obrazovanje i obrazovni sistem bi trebalo u Bosni i Hercegovini, kao i u ostalim zemljama regiona da bude jedno od osnovnih potpornih zidova za budući rast i razvoj društva. U mnogim zemljama Evrope i svijeta, ovaj segment društva je veoma aktuelan, rad na obrazovanju i poboljšanju obrazovnog sistema je konstantan i često donosi veoma dobre rezultate. Najbolji skoriji primjer su podaci iz Finske, koja je velikom i radikalnom reformom obrazovanja postigla zavidne rezultate, i danas se, npr. ponosi cifrom od čak 93% Finaca koji završe srednju školu, od kojih većina odlučuje da nastavi školovanje.

Problemi sežu iz mnogo ranijeg perioda, praktično još za vrijeme osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, gdje se djeci, tj. đacima, ne daje mnogo slobode pri odabiru drugačijih predmeta. Monotonija predavanja “ex catedra“, neefikasan nastavni kadar, nezainteresovanost roditelja za usmjeravanje djece ka određenim znanjima, sve to ukupno dovodi učenika, a kasnije i studenta u nedoumice i probleme. Stoga bi bilo veoma korisno izvršiti i reformu osnovnog obrazovanja, u kojoj bi na prvom mjestu bili: usavršavanje učiteljskog i nastavnog kadra, poboljšanje kvaliteta interaktivne nastave, uvođenje izbornih predmeta i dodatnih sadržaja u školama, i sl.

Željela bih prvenstveno da se fokusiram na visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini. Nažalost, često slušamo priče mnogobrojnih studenata koji završavaju ili su već završili fakultet, ali ne znaju kako i šta dalje. Broj ovakvih priča u našoj zemlji svakim danom raste. Kao jedan od ključnih problema, izdvojila bih lošu i neefikasnu upisnu politiku. Kako smo i sami svjedoci, većina univerziteta sprovodi tzv. prepisivačku upisnu politiku, odnosno vodi se principom “Kako ostali, tako i mi.” Osnovni cilj im je profit i ugled, dok su manje bitni sam nastavni proces, kvalitet predavača, adekvatna nastavna oprema, biblioteka, prostorije, i sl. Takođe, kao jedan od “gorućih” problema, navela bih i cvjetanje fakulteta u privatnom vlasništvu, od kojih neki imaju veoma sumnjivu finansijsku pozadinu, loš profesorski kadar, te naglašenu upisnu politiku sa motom “završićeš kad uplatiš zadnju ratu”.

Iako se broj diplomiranih studenata od 2003. do 2011. godine konstantno povećavao (2003.ukupno 6.039, 2011.godine ukupno 17.955, diplomiranih1), ipak ni sam upis na fakultet, a ni činjenica da veliki broj studenata uspije u roku ili sa godinom obnove, ne garantuje zaposlenje niti napredak u struci. Razloga je, pored gore navedenih, zaista mnogo. Stoga smatram da postoji nekoliko činjenica koje ovlašteni kreatori obrazovnog procesa treba što prije da usvoje, ili barem postepeno.

  • kreiranje realne, ostvarive, raznovrsne i inovativne upisne politike za visokoškolske ustanove, koja bi istovremeno bila prihvatljiva za sve strane u što većoj mjeri. (ovakva politika, bazirala bi se na praćenju i istraživanju tržišta rada, edukacijama, informisanju i transparentnosti)
  • rad na smanjenju stope nepotizma, korupcije i mita na svim javnim i privatnim univerzitetima u zemlji
  • uvođenje restriktivnijih i efikasnijih mjera kontrole izdavanja dozvola za rad privatnih fakulteta
  • redovna provjera diploma i kvalifikacija profesorskog kadra, te podsticaj istih na usavršavanje i dodatnu edukaciju (seminari, naučni skupovi,..)
  • izgradnju studentskih kampusa i studentskih domova u jednom dijelu grada (glavnog i ostalih gradova sa univerzitetima) radi boljeg povezivanja i međusobnog upoznavanja budućih akademskih građana
  • izgradnju i opremanje biblioteka za svaki pojedini fakultet, te nabavka ostale opreme (kako bi studenti uštedili novac i kako bi se kvalitet nastavnog procesa poboljšao)
  • formiranje grupa sačinjenih od profesora, studenata i stručnjaka, koje bi bile zadužene za uvođenje inovacija u program, poboljšanje rada i uspjeha studenata, te ogranizovanje praktičnog dijela studija za sve fakultete, kako bi studenti mogli da naučeno primjene u stvarnosti

Ove mjere, postepeno bi dovodile do boljeg funkcionisanja cjelokupnog obrazovnog sistema u našoj zemlji, doprinijele bi poboljšanju slike obrazovanja, podstaklo bi učenike da nastave školovanje na fakultetu po sopstvenoj želji i mogućnostima, ali i po potrebama društva.

—–

1. Podaci preuzeti sa web portala Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine

Ostavi komentar »